|
Fond za razvoj neprofitnog sektora Autonomne Pokrajine Vojvodine organizovao je konferenciju za medije u ponedeljak, 7. decembra 2009. godine u Press sali, Izvršnog veća AP Vojvodine povodom svečanog otvaranja novog ženskog rehabilitaciong centra „Raskršća“na Čeneju.

Ana Segedinski, v.d. direktora Fonda je rekla: - Fond za razvoj neprofitnog sektora AP Vojvodine organizuje Konferenciju za medije s ciljem pružanja podrške udruženjima građana koja realizuju društveno korisne projekte, kao što je ovaj projekat udruženja za pomoć zavisnicima „Raskršća“. Lečenje narkomanije je uvek aktuelna tema. Ona se objašnjava činjenicom stalnog porasta obolelih i zavisnih osoba. Narkomanija je jedna od mnogobrojnih savremenih bolesti čitavog društva, koja se slobodno može nazvati socijalnom. Upravo zbog toga lečenje narkomanije nije briga samo pojedinaca, već i čitavog društva i države. Lečenje narkomanije je komplikovan i odgovoran proces.
Istakla je dobru saradnju sa "Raskršćem", a njihove značajne rezultate u rehabilitaciji i resocijalizaciji narkomana objasnila uloženim velikim trudom, radom i pre svega ljubavlju. Založila se da se što više izlečenih osoba uključi u kampanju i ovakve oblike borbe protiv narkomanije. - Neophodni su nam pozitivni primeri, jer se svakodnevno srećemo sa problemima narkomanije. Treba govoriti da je rehabilitacija narkomana moguća i za to su nam potrebni pozitinvi primeri koji dolaze iz RC "Raskršće", kazala je Segedniski.
Saša Ivanović, direktor i osnivač UPZ „Raskršće“ povodom otvaranja novog ženskog rehabilitacionog centra na Čeneju je govorio o dosadašnjim rezultatima: - “Raskršće” je prvo udruženje u našoj zemlji koje ima više različitih programa za pomoć zavisnicima i njihovim porodicama. Za deset godina kroz “Raskršće” je prošlo više od 400 narkomana, od kojih su mnogi uspeli da se oslobode zavisnosti bez završenog kompletnog programa izolacije. Dešavalo se i da neki odustanu, predomisle se i ubrzo napuste program, ali nemoguće je očekivati da će svi biti dovoljno jaki i odlučni da se odupru velikom izazovu.Od onih koji su prošli kroz ceo program, diplome je dobilo 110 ljudi. Na žalost, deset momaka i jedna devojka su se ponovo vratilo narkomaniji. Ovi brojevi pokazuju da je kod muškaraca program uspešan u 90 odsto, a kod devojaka u 99 odsto slučajeva.
Program “Raskršća” se bazira na nastavnom planu koji se više desetina godina sprovodi i u drugim zemljama, u kojima takođe ima dobre rezultate i visok procenat uspešnosti izlečenja zavisnosti. Zavisnici tako, umesto do juče od svih odbačenih narkomana, postaju studenti pred kojima je ozbiljan školski program koji moraju da savladaju. Program ne menja samo njihov odnos prema drogama, nego i prema svim sferama života. Menja se njihov moralni kodeks, navike, stavovi, kriterijumi vrednosti. Oni zaista postaju drugačiji ljudi i za to posle višemesečnog napora dobijaju i diplomu, priznanje kojem se nisu nadali u životu. Mnogi posle toga osnivaju porodice, nalaze stalne poslove, postaju korisni članovi društva, po prvi put spremni da daju nešto.
Marijana Vranić, uspešno rehabilitovana bivša polaznica programa UPZ „Raskršće“ govorila je o tome kako je ušla u problem s drogom, o gubitku smisla života i agoniji s kojom se svakodnevno suočavala u potrazi za heroinom, kao i sumnji s kojom je došla u Rehabilitacioni centar „Raskršće”. Međutim po dolasku u “Raskršće”.ona prolazi kroz program, koji podrazumeva osnaživanje karaktera i razne oblike edukacije kako bi se, po završetku programa, polaznici mogli vratiti normalnom životu.

I na kraju Svetlana Ivanović, zamenica direktora UPZ „Raskršće“, govorila je o tome po čemu je program „Raskršća“ jedinstven u odnosu na slične: - Ono što “Raskršće”, osim programa, čini jedinstvenim je lično iskustvo osnivača Svetlane i Saše Ivanović i bezmalo celokupnog osoblja. Višegodišnja zavisnost iz koje su i sami izašli upravo ovakvim programom, čini da ljudima ulivaju poverenje. Zavisnici su naročito nepoverljivi ljudi, jer misle da niko ne zna kroz kakvu muku oni prolaze. U “Raskršću” znaju. Pokušavajući da odreagujemo što brže na sve izazove sa kojima se suočavamo u radu, odlučili smo i da napravimo centar u kojem će moći da borave i majke sa decom. Mnoge zavisnice imaju decu i nemaju kome da ih ostave. Tako je nastao i ovaj Ženski centar za rehabilitaciju. Posle dugogodišnjeg podstanarstva u neadekvatnim i lošim uslovima, napravili smo smeštaj koji odgovara i našim štićenicama i njihovoj deci. Poznato je kroz šta prolaze i članovi porodice svakog narkomana, zato se radi i sa roditeljima, jer samo tako integrativni pristup daje prave rezultate kojima težimo. Dolazak u “Raskršće” je dobrovoljan i niko nikada nije bio prisiljen da ostane, jer znamo da prisila ne daje rezultate.

|