Dnevni list “Politika” nedavno je objavio tekst
pod naslovom: “Bankari kaskaju za NVO aktivistima”. To je izazvalo
revolt i negodovanje aktivista i predstvavnika nevladinih organizacija
u Srbiji, koje ovakav nacin pisanja smatraju nastavkom kampanje
protiv NVO sektora i širenja stereotipa o dobro plaćenim izdajnicima.

Predstavnici nevladinog sektora ističu da je list “Politika“
u tekstu pod bombastičnim naslovom ‘bankari kaskaju za NVO aktivistima’
pokazao kako se u medijima stvaraju predrasude i negativni stereotipi
o tim organizacijama. Prema evidenciji statističara, prosečna
aprilska isplaćena neto plata oko 5600 zaposlenih u navedenim
delatnostima bila je 74.000, dinara odnosno nešto manje od 1.000
evra.
Tim povodom su se oglasile mnoge NVO demantujući navode koji
se odnose na primanja zaposlenih i ukazujući na to da je u grupi
prozvanih i širok spektar drugih organizacija na bazi učlanjenja.
Dakle, naslov je tendenciozan i ne odgovara istini! – zaključili
su u Centru za razvoj neprofitnog sektora.
Građanske inicijative su, 15. juna 2007. godine
u Medija centru (Sava centar), organizovale Okrugli sto
“Ko, kako i zašto stvara lošu sliku o NVO u Srbiji“ s
ciljem da iznesu činjenice koje se stvarno odnose na plate u NVO
sektoru, ali i da ukažu na sistematičan i perfidan način širenja
predrasuda i stereotipa o aktivistima NVO, kao stranim plaćenicima
i domaćim izdajnicima. Bila je to prilika da se javnost podseti
na značaj i ulogu NVO u širenju svesti o značaju demokratizacije
društva.

Miljenko Dereta iz Građanskih inicijativa kaže
da nije tačan podatak da zaposleni u NVO sektoru imaju najveći
prosek plata:
“Jesu visoka primanja, ali to je zato što su primanja u komorama
90.000 naspram 44.000 u nevladinom sektoru. Taj podatak je zahtevao
ozbiljniju analizu, a on je po meni zloupotrebljen u jednom delu
kampanje koja se uporno vodi protiv nevladinog sektora u Srbiji
već više godina.”
Zoran Lutovac: predsednik Saveta za odnose
sa građanskim društvom u kabinetu predsednika Srbije, ističe da
su nevladine organizacije odigrale jednu od ključnih uloga u demokratskim
promenama 2000. godine - “Ne znam ko stoji iza toga i šta je motiv
ali znam da to nije dobro za Srbiju. NVO su učinile veliku stvar
i za državu Srbiju i za građane Srbije.
Ruža Helać, savetnica direktora Fonda za razvoj
neprofitnog sektora Autonomne Pokrajine Vojvodine podsetila je
na to da su rezultati istraživanja, koje je Fond sproveo na teritoriji
Vojvodine u februaru ove godine, poražavajući što se tiče tehničkih
i finansijskih resursa kojim raspolažu NVO. Sve se, uglavnom,
svodi na volonterski rad i građansku solidarnost. To je uzrok
nestabilnosti trećeg sektora – pa se često gase i osnivaju nova
udruženja građana. Javnost zaboravlja da se NVO osnivaju kao odgovor
na novostvorene potrebe građana, koje ne mogu da budu zadovoljene
u državnim institucijama – zbog tromosti i nefleksibilnosti. Takođe,
jedan od uzroka negativne percepcije NVO u javnosti je to što,
u dovoljnoj meri, ne promovišu svoje aktivnosti i rezultate rada.

Borka Pavićević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju
ukazuje na značajne rezultate koje su NVO postigle u oblasti neformalnog
obrazovanja, humanitarnog rada i zalaganja za demokratiju i građanska
prava u Srbiji.
Biljana Kovačević Vučo iz Komiteta pravnika
za ljudska prava kaže da su najbolnija stalna optuživanja i nepriznavanja
pozitivne društvene uloge nevladinog sektora, koja je prihvaćena
u celom civilizovanom društvu:
“Građanstvo na taj način to doživljava i onda to izaziva, naravno,
otpor. To se radi zbog toga da kad kupujete novine neko iza vas
kaže – sada ću da ti zviznem jednu šamarčinu.”
“Da su NVO, aktivisti NVO najbolje plaćeni u Srbiji, otprilike
bolje nego bankarski službenici, to je neki halo efekat koji kod
običnog čoveka treba da stvori utisak – vau, ovo su bogataši!
Kome je to u interesu? Pa očigledno da je u interesu vladi da
se to tako radi, da li u celoj ili u delu vlade – to nije na nama
da razmišljamo.”

Istaknuti i dugogodišnji aktivista za zaštitu ljudskih prava Vojin
Dimitrijević veruje da ovde nije reč o putinizaciji srpskog
nevladinog sektora i ističe da stereotip o NVO sektoru kao stranim
plaćenicima nije jedini:
“Naš običan svet ne razume altruizam, zalaganje za druge i smatra
da su ti ljudi malo ćaknuti. Ali to nije dovoljno pa je vlast
izmislila da se tu zarađuju velike pare. Ako su velike pare onda
znamo – nije on naivna budala koja se bori za tuđe stvari nego
lepo zaradi. Vi vidite da je to deo uređivačke politike.”
U Srbiji trenutno ima nešto preko 10.000 nevladinih organizacija.
Od toga broja tek nešto oko 3.000 je koliko toliko aktivno. Primera
radi Mađarska sa sličnim brojem stanovnika ima oko 50.000, Nemačka
oko 60.000, Britanija više od 600.000, dok u Americi ima preko
milion i po nevladinih organizacija.
Slede REAKCIJE povodom teksta objavljenog
u Politici (Bankari kaskaju za NVO aktivistima) i Okruglog stola
( Ko, kako i zašto stvara lošu sliku o NVO u Srbiji):
Centar za građansko delovanje objavio je reakciju Fonda
za razvoj neprofinog sektora Autonomne Pokrajine Vojvodine
Kako novinari/ke kaskaju za bankarima? 13. 06.
2007.
Saopštenje
Fonda za razvoj neprofitnog sektora Autonomne Pokrajine Vojvodine
povodom objavljivanja teksta u Politici pod naslovom
«Bankari kaskaju za NVO aktivistima» ( komentar povodom objavljivanja
rezultata istraživanja Republičkog zavoda za statistiku“ Zarade
po zaposlenom u Republici Srbiji – april 2007.“)
Fond za razvoj neprofitnog sektora Autonomne Pokrajine Vojvodine
osnovala je Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine krajem 2003.godine
s ciljem da pruži podršku onim inicijativama u Vojvodini koje
imaju za cilj izgradnju građanskog društva zasnovanog na vladavini
prava, društvenoj solidarnosti, poštovanju različitosti i mirnom
rešavanju konflikata u društvu. Bio je to jedan od načina da se
da legitimitet delovanju udruženja građana tj. prizna potreba
društva da odgovori na potrebe građana na koje ne mogu da odgovore
državne institucije i ustanove, zbog tromosti i nefleksibilnosti.
Dakle, nevladine organizacije nisu protiv vlade, jer naprotiv,
njihove aktivnosti su kompatibilne sa delovanjem vladinih institucija.
Fond za razvoj neprofitnog sektora Autonomne Pokrajine Vojvodine
je u februaru 2007. godine na adrese 518 udruženja građana u Vojvodini
poslao Evaluacioni upitnik, koji je između ostalih pitanja sadržao
i pitanja koja se odnose na materijalni kapacitete Udruženja.
Kao prvo, došli smo do zaključka da veliki broj Udruženja nije
aktivan ( ovo je česta pojava u NVO sektoru da se građani okupe
oko nekog problema koji reše ili ne reše, tek raziđu se jer nema
sistematične podrške NVO sektoru ). Na osnovu dobijenih popunjenih
Evaluacionih upitnika može se zakljućiti da: 1) nedostaju tehnički
kapaciteti (prostorije, telefoni, kompjuteri...), 2) da je problem
sa ljudskim resursima adekvatnih znanja i veština ( pisanje projekata,
upravljanje projektima, monitoring i evaluacija, javno zagovaranje
i lobiranje, odnosi s javnošću) 3) da skoro 90 % organizacija
nema nijednog zaposlenog, 4) da se pri apliciranjima za finansijska
sredstva dobije deo neophodnih sredstava za realizaciju projekta.
Dakle, NVO sektor počiva, u većini slučajeva, na volonterskom
radu i solidarnosti aktivista sa građanima.
Ako već ovo društvo nema snage da se zahvali humanim i odgovornim
ljudima, koji su svoje vreme, znanje i veštine stavili na raspolaganje
slabima, nemoćnim i nejakim ( to su ciljne grupe kojima se bavi
NVO sektor) u teškim vremenima kad je država imala «važnija» posla,
moglo bi da se pobrine da ih ne izlaže pozivu na javni linč –
što čini objavljivanjem ovog i sličnih tekstova.
O novinarki, naslovu i “pozadini” teksta nećemo pisati ništa,
baš kao što je “normalno” u nekim medijima da naslov nema veze
sa sadržajem.
Mnogi mediji su objavili ovu reakciju Fonda za razvoj neprofitnog
sektora Autonomne Pokrajine Vojvodine ali i drugih građana, organizacija
i institucija.

Udruženje građana za demokratiju i civilno obrazovanje
Simina 9a, 11 000 Beograd
Tel/fax: 011/ 2625-942, 2623-980, 2632-694
cenci@gradjanske.org
www.gradjanske.org
Dnevni list “Politika” nedavno je objavio tekst pod naslovom
“Bankari kaskaju za NVO aktivistima» prema kome su plate u NVO
veće nego zaposlenih u bankama !?!. Osnov za ovu „udarnu vest“
je redovno saopštenje Republičkog zavoda za statistiku o zaradama
u Srbiji, a vest je dodatno opremljena ilustracijom u boji pećine
sa blagom nad kojom je zlatni natpis NVO AKTIVISTI. Da je ovakav
naslov obična manipulacija dokazaćemo ozbiljnom analizom samih
podataka koju nameravamo da predstavimo. Ovom prilikom želimo
da ukažemo na to koliko je vremena, koliko napora, koliko zlovolje
i svesnog gaženja profesionalizma potrebno da bi se prešao trnovit
put kojim su novinarka i njen urednik došli do pomenute pećine
s blagom i naslova za prvu stranu «Politike».
Naime, pomenuto saopštenje RZS se bavi svim sektorima delatnosti
prema Klasifikaciji delatnosti, pa tako i sektorom delatnosti
M. DR. KOMUNALNE, DRUŠTVENE I LIČNE USLUGE, oblašću „Delatnost
organizacija na bazi učlanjenja“ (šifra 91) koje se potom granaju
na tri grane:
Delatnost strukovnih organizacija (911 – gde spadaju i privredne
komore),
Delatnost sindikata (912)
Ostale organizacije na bazi učlanjenja (913).
Poslednje se dalje raščlanjuju na nove tri grupe:
Delatnost verskih organizacija (9131),
Delatnost političkih organizacija (9132)
i na Nepomenute organizacije na bazi učlanjenja (9133)
i tek ove, dotad nepomenute organizacije obuhvataju: aktivnost
organizacija koje nisu izričito deklarisane kao političke a rade
na unapredjenju društvenih poslova ili rešavanju odredjenih društvenih
problema formiranjem javnog mišljenja, političkim uticajem, prikupljanjem
fondova, inicijative gradjana i protestni pokreti, ekološki pokreti
i pokreti za zaštitu životne sredine, organizacije za pomaganje
obrazovnih i komunalnih delatnosti, organizacije za zaštitu i
razvoj posebnih grupa, npr. etničkih i manjinskih, patriotska
udruženja, uključujući i udruženja ratnih veterana, interesne
grupe kao što su izletnički klubovi, udruženja automobilista,
potrošača, udruženja za društveno zbližavanje kao što su klubovi,
lože, omladinske organizacije, udruženja mladih, studentske organizacije
i klubovi, bratstva, udruženja za bavljenje kulturnim, rekreativnim
ili drugim aktivnostima osim takmičarskskim sportom i igrama,
npr. pesnički, književni, čitalački, baštovanski klubovi, klubovi
za film i fotografiju, muzički i umetnički klubovi, klubovi zanatlija
i kolekcionara, društveni klubovi, karnevalski klubovi kao i društva
za zaštitu životinja…
Ogroman speleološko - istraživački rad je uložen u potragu za
ovom NVO pećinom s blagom. Trebalo je preskočiti i strukovne i
političke i verske organizacije, trebalo je dešifrovati ko se
krije iza „nepomenutih organizacija“ da bi se Sezam otvorio i
kazao unapred smišljeni naslov. A sve to da bi se još jednom javnosti
poturila pogrešna slika o NVO aktivistima kao bogato plaćenim
profiterima.
Pokušaćemo da nadjemo odgovor na to «KO, KAKO I ZAŠTO STVARA
LOŠU SLIKU O NVO U SRBIJI», na okruglom stolu koji će se u petak
održati u beogradskom Medija centru, sa početkom u 10 sati.
u Beogradu, 11.06.2007.
Miljenko Dereta,
izvršni direktor
Građanske inicijative
* Ekološki bilten * * Eko-NEC *
http://ekonec.wetpaint.com , broj 12, 8.jun 2007.godine
Kako je dnevni list “ Politika “ u službi dnevne politike
“Bankari kaskaju za NVO aktivistima“ – rekli bi domaći plaćenici
iz domaćih medija. Posle ovog teksta jasno je da nije loše biti
domaći plaćenik – em dobiješ pare, em te proglase patriotom. Smeši
ti se i vlast i čast. i ne moraš da uradiš ništa – samo pljuckaš
- malo levo, malo desno - a koalicioni kapacitet ti raste – svi
hoće i moraju s tobom! Ako mislite da autor ovakvog naslova ne
razlikuje udruženja građana, političke stranke i verske zajednice
grdno se varate – autor zna kod koga je “šlajpik” tj. ko će to
baljezganje ( drukčije se ne može nazvati maliciozan pristup “rezultatima”
do kojih je došao Republički zavod za statistiku) da plati. Postavlja
se pitanje - Kolike su plate ljudi koji rade na istraživanjima
u Republičkom zavodu za statistiku? Da li se plata može dobiti
i u slučaju da niste u stanju da razumete pročitano – što je definicija
funkcionalne pismenosti? Da li se od novinara može očekivati da
je funkcionalno pismen? Kako to da se rezultati poklapaju sa “očekivanjima”
nekih političkih stranaka? Eventualnih naručilaca istraživanja
!? Da li im to odjednom statistika ide na ruku ili oni pomažu
sudbini? Nadamo se da će novinarka Anica Nikolić dobiti platu
– mada zaslužuje otkaz. U slučaju otkaza – može se uhlebiti u
NVO sektoru! Tu teče med i mleko! A sad ozbiljno: Kada bi neka
NVO sprovela istraživanje i izvukla ovakve zaključke iz dobijenih
podataka sigurno je da bi joj to bila poslednja aktivnost. Nikad
više niko - ni domaći ni strani donator – ne bi finansirao aktivnosti
koje realizuju ljudi koji ne umeju uzročno posledično da razmišljaju.
Ruža Helać, predsednica Vojvodjanske zelene inicijative
Stereotipi o NVO
Najveće zarade u Srbiji imaju zaposleni u privrednim komorama,
esnafskim udruženjima i sličnim organizacijama
Netačno je da zaposleni u nevladinim organizacijama imaju najveće
plate u Srbiji. Podaci koje je nedavno izneo Republički zavod
za statistiku u svom saopštenju „Zarade po zaposlenom u Republici
Srbiji – april 2007” bili su povod za novi izliv stereotipa prema
nevladinom sektoru. Tako je i „Politika” u tekstu pod bombastičnim
naslovom „Bankari kaskaju za NVO aktivistima”, pokazala kako se
u medijima stvaraju predrasude.
U tekstu se navodi: „Zaposleni u nevladinim organizacijama,
političkim strankama, privrednim komorama, esnafskim udruženjima,
sindikatima, inicijativama gradjana i sličnim udruženjima – najbolje
su plaćeni u Srbiji. Prosečna aprilska plata srećnika koji radi
u ’delatnostima na bazi učlanjenja’, kako ih registruje Republički
zavod za statistiku, bila je ubedljivo najveća... Prema evidenciji
statističara, prosečna aprilska isplaćena neto plata oko 5.600
zaposlenih u navedenim delatnostima bila je 74.481 dinar.”
Pošto, kako se navodi u „Politici”, u Republičkom zavodu za
statistiku nisu mogli da otkriju koja je to „delatnost na bazi
učlanjenja” najviše doprinela navedenom, za naše prilike, ogromnom
proseku isplaćenom u prošlom mesecu, autor novinskog teksta nudi
svoje mini istraživanje, koje se sastoji od reda ničim izazvanih
zaključaka, filovanih redom načinjenim od izjava neobaveštenih
„stručnjaka”. Prvo se presudjuje u ime naroda: „Ipak, u javnosti
preovladjuje mišljenje da su astronomskom aprilskom proseku najbolje
plaćenih pregalaca u Srbiji sigurno najviše doprineli oni sa platnih
spiskova nevladinih organizacija i zaposleni u stranačkim administracijama”.
Pozivanje na javnost, udruženo sa očiglednom lenjošću i predrasudama
dovoljni su za sumnju.
Posle samo jednog imejla Republičkom zavodu za statistiku, u kome
su traženi potpuni podaci o prosečnim zaradama – u okviru sporne
„Delatnosti na bazi učlanjenja (šifra 91)”: „Delatnost strukovnih
organizacija” (šifra 911), „Delatnost sindikata” (šifra 912),
„Ostale organizacije na bazi učlanjenja” (šifra 913) – dobijen
je odgovor: „Prosečne zarade(bruto) u aprilu 2007. godine, za
sledeće delatnosti su: 911 – 122.957 din; 912 – 56.622 din; 913
– 61.848 din.”
Da razjasnimo do kraja, pod „Delatnošću strukovnih organizacija”
(šifra 911), koje imaju najveće zarade u Srbiji, klasifikovani
su: „Delatnost poslovnih udruženja” (privredne komore, esnafska
udruženja i slične organizacije) i „Delatnost strukovnih udruženja”
(organizacije čiji su članovi pisci, slikari, umetnici svih vrsta,
novinari i dr.). Dakle i novinari, iako mi na pamet ne pada da
sada likujem, jer iz iskustva znam da ni to nije potpuna istina.
Nevladine organizacije su svrstane u grupu „Ostale organizacije
na bazi učlanjenja”, kao „Nepomenute organizacije na bazi učlanjenja”.
Medjutim, tamo se kriju još i „Delatnost verskih organizacija”,
kao i „Delatnost političkih organizacija”. Nažalost, ove podatke
nisam dobio, ali sam spreman da se kladim „u kom grmu leži zec”.
Otkud toliko stereotipa prema nevladinim organizacijama u Srbiji?
Ovde je običaj da se ljudi prema takozvanim društveno-političkim
pitanjima odnose kao navijači, držeći se podele na „naše” i „njihove”
– činjenice tu nemaju mnogo uticaja.
I nije stereotip o nevladinim organizacijama kao stranim plaćenicima
jedini.
Često se kaže da imamo previše NVO... Istina je drugačija. U
Srbiji zvanično ima nešto preko 10.000 nevladinih organizacija.
Od tog broja tek nešto oko 3.000 je koliko-toliko aktivnih. Primera
radi, Madjarska, sa sličnim brojem stanovnika kao Srbija, ima
50.000-60.000, Nemačka nekoliko stotina hiljada, Britanija više
od 600.000, SAD preko milion i po NVO.
Ali, najbolnija su stalna optuživanja i nepriznavanje pozitivne
društvene uloge NVO, koja je prihvaćena u celom civilizovanom
svetu. U UN, Svetskoj banci, EU postoje skupštine nevladinih organizacija
sa konsultativnim statusom koje utiču na odredjene političke odluke
unutar tih institucija. Mnoge države imaju posebne službe za saradnju
sa NVO. Takodje, dobar deo nevladinog sektora u svetu se finansira
iz državnih izvora.
Da država ima takav sistem kontrole novca kao što imaju NVO,
sigurno bi bilo mnogo manje korupcionaških afera. A da NVO imaju
na raspolaganju više novca i državi, a naročito njenim gradjanima,
bi bilo mnogo bolje.
Centar za razvoj neprofitnog sektora
Zoran Marković
RADIO SLOBODNA EVROPA objavljuje sledeći izveštaj sa
Okruglog stola:
NGO pod vatrom, "Politka" nevina
Radovan BOROVIĆ
Dnevni list Politika nedavno je objavio na naslovnoj strani
tekst pod naslovom: “Najveće zarade u Srbiji imaju zaposleni u
nevladinom sektoru”. To je izazvalo revolt i negodovanje aktivista
i vođa desetak nevladinih organizacija u Srbiji, koje to smatraju
nastavkom kampanje protiv NGO sektora i širenja stereotipa o dobro
plaćenim izdajnicima.
Predstavnici nevladinog sektora su ubeđeni da je objavljivanje
podataka o zaradama plasiranje negativnog stereotipa o tim organizacijama.
Tako je list Politika u tekstu pod bombastičnim naslovom ‘bankari
kaskaju za NVO aktivistima’ pokazala kako se u medijima stvaraju
predrasude. Prema evidenciji statističara, prosečna aprilska isplaćena
neto plata oko 5600 zaposlenih u navedenim delatnostima bila je
74.000, dinara odnosno nešto manje od 1.000 evra. Miljenko Dereta
iz građanskih inicijativa kaže da nije tačan podatak da zaposleni
u NGO sektoru imaju najveći prosek plata:
“Jesu visoka primanja, ali to je zato što su primanja u komorama
90.000 naspram 44.000 u nevladinom sektoru. Taj podatak je zahtevao
ozbiljniju analizu, a on je po meni zloupotrebljen u jednom delu
kampanje koja se uporno vodi protiv nevladinog sektora u Srbiji
već više godina.”
Inače mesečni prihodi domaćinstva u Srbiji su oko 36.000 dinara.
Borka Pavićević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju i Biljana
Kovačević Vučo iz Komiteta pravnika za ljudska prava kažu da su
najbolnija stalna optuživanja i nepriznavanja pozitivne društvene
uloge nevladinog sektora, koja je prihvaćena u celom civilizovanom
društvu:
“Građanstvo na taj način to doživljava i onda to izaziva, naravno,
otpor. To se radi zbog toga da kad kupujete novine neko iza vas
kaže – sada ću da ti zviznem jednu šamarčinu.”
“Da su NGO, aktivisti NGO najbolje plaćeni u Srbiji, otprilike
bolje nego bankarski službenici, to je neki halo efekat koji kod
običnog čoveka treba da stvori utisak – vau, ovo su bogataši!
Kome je to u interesu? Pa očigledno da je u interesu vladi da
se to tako radi, da li u celoj ili u delu vlade – to nije na nama
da razmišljamo.”
Na drugoj strani, glavna i odgovorna urednica lista Politika
Ljiljana Smajlović u izjavi za naš radio objašnjava kako je ova
kuća došla do podataka o visini primanja zaposlenih u nevladinom
sektoru:
”NGO organizacije su u toj jednoj grupaciji i njihove plate
su tolike i tolike... List Politika tu nije ništa kriv. Ja sam
malo razočarana što se NGO uključuju u taj trend da se za svaki
problem u vezi sa svojim imidžom uvek krive medije. Ako su zaključili
da je Politika kriva što imaju probleme sa imidžom u Srbiji ili
što ih javnost nedovoljno uvažava, mislim da će to teško da ide
ali možda nekoga u to ubede.”
Treba istaći da su nevladine organizacije odigrale jednu od
ključnih uloga u demokratskim promenama 2000. godine i na tu činjenicu
želi da podseti i predsednik Saveta za odnose sa građanskim društvom
u kabinetu predsednika Srbije, Zoran Lutovac:
“Ne znam ko stoji iza toga i šta je motiv ali znam da to nije
dobro za Srbiju. NGO su učinile veliku stvar i za državu Srbiju
i za građane Srbije. Mnogo bi bilo bolje kada bi se mediji bavili
upravo tim projektima koje rade NGO umesto što se bave tu i tamo
nekim političkim stavovima nekih od predstavnika nevladinog sektora.”
Istaknuti i dugogodišnji aktivista za zaštitu ljudskih prava
Vojin Dimitrijević veruje da ovde nije reč o putinizaciji srpskog
nevladinog sektora i ističe da stereotip o NGO sektoru kao stranim
plaćenicima nije jedini:
“Naš običan svet ne razume altruizam, zalaganje za druge i smatra
da su ti ljudi malo ćaknuti. Ali to nije dovoljno pa je vlast
izmislila da se tu zarađuju velike pare. Ako su velike pare onda
znamo – nije on naivna budala koja se bori za tuđe stvari nego
lepo zaradi. Vi vidite da je to deo uređivačke politike.”
Pošto kako se navodi u tekstu u Politici, u republičkom zavodu
za statistiku nisu mogli da otkriju koja je to delatnost na bazi
učlanjenja najviše doprinela navedenom iznosu koji se pripisuje
nevladinom sektoru, pozivanja na javnost udruženo sa očiglednom
lenjošću i predrasudama dovoljni su za sumnju, kažu predstavnici
nevladinog sektora, na što glavna urednica Politike Ljiljana Smajlović
odgovara:
“Moram da vam kažem da se svaki dan nekome ne sviđa neki naslov
ali sam malo razočarana što NGO govore da je to zla namera. Kod
njih sam očekivala malo veću sofisticiranost u pogledu medija
i da sve što im se ne dopada ne počne odmah da se tumači kao konspiracija
zlih sila protiv njih.”
List DANAS objavljuje 16. juna 2007. sledeći tekst:
Okrugli sto "Ko, kako i zašto stvara lošu sliku o NVO u
Srbiji"
Averzija koja traje od nastanka komunizma
Beograd - Postoji kontinuirana kampanja koja
se na različite načine vodi kroz pojedine medije protiv nevladinih
organizacija u Srbiji - izjavio je predsednik NVO Građanske inicijative
Miljenko Dereta povodom teksta "Bankari kaskaju za NVO aktivistima"
u listu Politika u kojem se navodi da su prosečne neto zarade
u nevladinom sektoru u aprilu dostigle 74. 500 dinara.
Na skupu "Ko, kako i zašto stvara lošu sliku o NVO u Srbiji
- slučaj zarada aktivista NVO sektora", Dereta je naglasio
da su primanja u tim organizacijama za april iznosila 46. 985
dinara, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, "što
znači polovina onoga što je Politika objavila".
Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava,
rekao je da već 60 godina, od nastanka komunizma, u Srbiji postoji
averzija prema građanskom samoorganizovanju, "jer država
ne voli da se išta radi bez njenog blagoslova".
Predsednik Saveta predsednika Republike Zoran Lutovac istakao
je da će jedan od osnovnih prioriteta tog tela biti da se izdejstvuje
donošenje zakona o nevladinim organizacijama kako ne bi bilo politizacije
položaja i uloge nevladinog sektora.
Direktorka Jukoma Biljana Kovačević Vučo rekla je da je od dolaska
Vlade Vojislava Koštunice usledio "logičan nastavak kampanje
protiv NVO", dok je direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju
Borka Pavićević istakla da aktivisti i aktivistkinje iz NVO s
minimalnom snagom čine ono što bi trebalo da rade državne institucije.
J. Diković